Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

SNJEŽANA SEGNAN – Izbor iz poezije

Snježana Segnan, rođena je u Rijeci, 15.09.1962. godine, gde živi i stvara. Piše poeziju i objavljuje putem Interneta.

PITAŠ ME?

Pitaš me draga moja a ja ti ne mogu reći,

rekla sam ti sve što znam i ako mene

poslušaš ne znam kako ćeš-,,,,

Jer ja ,ostala sam u trenutku i tako 30 godina,,

pristala sam dobrovoljno

na doživotni zatvor

i evo tu sam,,,

mogla bih otići ali gdje?

Nakon mnoigo godina ne znaš kud?

Ne znaš kako uopće živjeti.Kako se živi?

Zato mila dobro razmisli što radiš,,,Da li je

dovoljno ono“ Volim te,,,“,,

ako je to onda je to i sve i ništa.

Puno je to kad te netko voli ali

pogledaj i drugu stranu,

molim te pogledaj i lijevo i desno

jer ja nisam znala da trebam,,,

jer ja nisam znala kako a tebi govorim;

Voli ,budi voljena ali to nije sve ,

nije dovoljno za cijeli život.

Za cijeli život .Što sve treba?

I ja se pitam, sada kada stojim

godinama na istom mjestu.

Znam što meni treba i što sam

propustila ,zauvijek.

Ali tvoj život je tvoja priča,nije moja.

Što tebi treba da budeš sretna znaš samo ti..

I zato dobro razmisli draga moja,

Puno te volim..

 

POMALO NESTVARNA

Postala sam,,

bez iimena ja

bez

oblika

da li zaslužujem biti

ja,,

trebala bih pitati

nekog

tko bi me vodio

tko bi me volio

tko bi znao znati,,

utjehu dati,

poljupcem označiti sve,,

netko

tko bi htio

znati ,,,i tko bi bio

onaj kome bi ja

pustila da zna,,,

 

BEZ CENZURE

Mogu ti reči da moja nemoć

da primijenim stvari sve više boli…

hoću korake u pravom smijeru,

hoću riječi koje govore,

govore istinu a ne sve nešto

a ono ništa,,

hoću djela ,,

Dokaži ,učini, pokaži,

nešto što imaš u grudima

ili nemaš.

Možda nemaš ništa,

možda je moje srce prejakog ritma i

udara bjesomučno o zidove koji

se sve više stišču,

reci,,,bilo bi lijepo čuti istinu,

golu, onakvu kakva je

to cijenim više od svega…

 

NETKO NEGDJE

Na tren se pitam:

Pa ,gdje ja ti živim?

Zar nikada pameti neću doći?

Prestati slušati kako je teško.

Uvijek je teško,svakom je teško,

da li ću to ikada moći.

Zato jer jedna glupa sam glava,

jedno raznjiženo žensko biće,

ima u meni toliko snage i dobrote

koja stalno kliće,,

za svih ja sam tu,,,

svakoga obradovati rado

al’ mene nitko ne shvaća

i ne misli da i meni osmijeh

nečiji treba,,

jedna mala ruka

jedna topla duša

netko,netko ,negdje,,

 

One Response

  1. Draga moja prijateljice Snježana pjesme su ti predivne i drago mi je da su ti objavljene, zaslužila si da tvoje predivne pjesme pročitaju svi koji vole poeziju. NEKA TI JE SA SREĆOM U DALJNJEM PISANJU POEZIJE

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *