Miroslav B. Dušanić, rođen je 1961. u Pojezni/Derventa (BiH).), živeo je i radio u Zemunu/Beogradu do 1990 godine. Književne radove objavljuje počev od sredine osamdesetih godina kao saradnik „Studentskog lista“ i beogradskog časopisa „Vidici“. Od pomenute godine godine živi i stvara dvojezično u Nemačkoj.
ObjavljIvao je u književnim časopisima u Nemačkoj, Austriji i Švajcarskoj (Schnippsel, Die Brucke, Schrieb, Dulzinea…), zastupljen je u mnogobrojnim antologijama, objavio je i autorske knjige, a za književni rad je nagrađivan: između ostalih, 2006. treća nagrada renomiranog časopisa „Die Berliner Literaturkritik“, prva nagrada za poeziju biblioteke i muzeja grada Ciriha.
Jedno vreme bio je urednik za poeziju u časopisu „Schrieb“ iz Erdingena, njegov autorski blog „Lyrik – Lyric – Poezija“ arhivira Nemački arhiv za literaturu (Deutsches Literaturarchiv – Marbach) kao i Virtuelna biblioteka za Germanistiku (Germanistik im Netz), dok mu je poezija prevođena na španski i rumunski jezik…
JEDAN KOS PJEVA
Ja s mukom prisiljen moram sve da prikrijem,
i tako da činim
i tako da živim,
kao da su ovi dani sasvim normalni.
Ali ni jedan jedini dan se ne ugasi
i ni jedna jedina noć,
bez krvavih tragova u mom srcu.
Ja strahujem bezglasno.
Ja iščekujem.
Moj Godo izbjegava otvorenu scenu.
On je naoružan i ima saveznike.
On će doći – prije ili kasnije,
k‘o divlja mačka, tiho prikradajući se.
U PREDVEČERJE
Razapeta paučina na listu koprive
Kao pamučna krpa na nemirnom vjetru
U nju se upletu moje oči u predvečerje
Kad sunce zasjedne na vrh krošnje
Pa iznenada nestane u utrobi jezera
Ne ostavljajući iza sebe nikakav trag
Tek tad primjećujem da sam ostao sam
Grčevito tražim sve minule prizore
Na koje bih mogao da se oslonim
I brzo iskoračim iz ovog predjela
Prije nego što me tišina zadavi
Prije nego što me tama prisvoji.
U POTRAZI ZA DOBROM PJESMOM
Dobra pjesma ne počinje iznenadnim krikom
niti prekomjernim izlivom sreće
ona tinja nezaustavljivo
i sliva se kao pozno-jesenska kiša
ili prvi sunčevi zraci
lagano i uporno
i traje
ona ne podnosi naglosti i trzaje
dobra je ako se rađa bez carskoga reza
i ne teži da bude atrakcija
satkana od milozvučnih riječi
uredno složenih u nizove
i bukete mirišljivih i egzotičnih oleandara
jer riječi ne podnose ramove
uokvirene su bolesne i nepredvidljive
kao i životinje u kavezima.
Dobra pjesma nije nikada konačna
ona je rana koja stalno krvari
i ne zarasta
ona satire i drži danima i godinama u bunilu
i groznici
za nju nema lijeka niti je pronađen
niti će ga ikada biti
nju ni vrijeme ne može da proguta
a kamoli čovjek
dok se niz grlo spušta
ona se brani
gorčinom izgovorenog ili slašću
kao kost ispriječi
i zadire duboko u tkivo
dok ga ne uguši.
Dobra pjesma ostaje najčešće nenapisana
zagubi se u prolazima
i vrevi dana
ili u nepristupačnim uglovima noći tihuje
dugo iščekujući mjesec
možda nešto drugo
nešto treće
univerzalno
ona još nije napisana
i malo ko će moći da je izgovori ili napiše
dobra pjesma je privilegija
i nagrada bogova
koja se brižno čuva
i duboko u dušu gnijezdi
jer se iz života udiše.