Britanci su izabrali svog ‘poet laureatea’. I po prvi put od 1668. taj književni naslov nosi žena – Carol Ann Duffy!
Nakon duge trakavice, usporedive s davnim prelaskom Davida Bechama iz Man Utd-a u Real Madrid, a vezane uz izbor najprestižnijeg britanskog književnog naslova znanog pod nazivom poet laureate, konačno smo dobili pobjednika, odnosno pobjednicu – Carol Ann Duffy. Tako je Imperija dobila svoju prvu pjesnikinju i službeno okrunjenu lovorovim vijencem. Carol Ann Duffy će naslijediti Andrewa Motiona koji je na ovom položaju bio od 1999. Njoj je prije deset godina za dlaku izmakla titula u utrci s Motionom za mjesto koje je ostalo upražnjeno nakon smrti Teda Hughesa koji je na tom položaju bio od 1984. Ovaj izbor je prvi u kojem je određeni utjecaj imalo i javno mnijenje, budući da je Ministarstvo kulture zamolilo građane da sudjeluju u biranju Petrarce naših dana, a što je svakako imalo utjecaj na izbor Duffy, s obzirom na njen status autorice bestselera. Već se danima kalkuliralo s njenim imenom budući da su uvijek sveznajuće engleske kladionice pet dana prije izbora ukinule mogućnost daljnjeg klađenja na Duffy.
Inače, Duffy je izjavila da prihvaća ponuđeno joj mjesto samo zbog toga što do sada niti jedna žena nije držala tu počast, što je zaista uznemirujuć podatak s obzirom na prebogatu povijest ženske književnosti Velike Britanije. No, najavila je da neće pristati na kompromise koji se zahtijevaju od pjesnika-laureata, poput konzervativne versifikacije, odustajanja od poetskih eksperimenata i obaveznog sklepanja pjesmica u čast rođendana nekog od imbecila iz kraljevske obitelji, a na što su često osuđeni pjesnici koji zauzimaju taj položaj (o problematičnim pitanjima cjelokupnog koncepta ‘poet laureatea’ već smo pisali prije otprilike šest mjeseci, kao i o kiticama koje je Motion morao pisati povodom epohalnih događaja poput osamdesetog rođendana kraljice, smrti kraljice-majke, a da notorni rap za 21. rođendan malog princa Williama i ne spominjemo). Iako danas mnogi osporavaju i ismijavaju ovu počast, teško je da će Britanci, zadojeni tradicijom koja ih podsjeća na njihovu negdašnju imperijalnu nadmoć, ikada ukinuti ovaj pjesnički statusni simbol, a pogotovo uzme li se obzir impresivna lista slavnih muževa koji su se njime dičili; od Johna Drydena koji je božanskom milošću Charlesa II 1668. premijerno dobio tu čast, pa preko Wordswortha, Tennysona i tako sve do spomenutog Teda Hughesa. (Inače prvi put je žena bila nominirana upravo nakon Wordsworthove smrti 1850., no Elizabeth Barrett Browning je izgubila upravo od spomenutog Tennysona. Također, nakon Tennysonove smrti u izbor je ušla Christina Rosetti no umjesto da dobije tu počast, lordovi su odlučili da mjesto bude dodijeljeno- nikome!). Carol Ann Duffy je najavila da će godišnju stipendiju od £5,750 darovati tamošnjem Poetry Society, udruženju pjesnika koje će tim sredstvima pokrenuti novu nagradu za mlade pjesnike. Inače, tradicionalno pjesnici laureati na odlasku dobivaju 600 boca najkvalitetnijeg šerija, no Duffy je najavila da će inzistirati da joj se taj dio nagrade uruči odmah te da ga sigurno neće donirati.
Izvor: Booksa hr