Izložba ‘Tošo Dabac: Istarski dnevnik’ otvorena je u fotografovu Arhivu u Zagrebu
ZAGREB – Dapčev ‘Istarski dnevnik’ nije samo bitan u smislu rasvjetljivanja umjetničke izvrsnosti opusa najvećega hrvatskog fotografa 20. stoljeća, već je jednako relevantan u povijesnom i etnografskom kontekstu.
Dvojezične parole
U izboru od 34 fotografije predstavljeni su i neki manje poznati radovi koje je Tošo Dabac načinio 1946. po putnom nalogu jugoslavenskih vlasti. Za praćenje i snimanje istarskog itinerara Međusavezničke komisije za Julijsku krajinu (Međunarodne komisije za razgraničenje Jugoslavije i Italije), u kojoj su bili predstavnici Francuske, Velike Britanije, SAD-a i Rusije, Titove vlasti angažirale su najboljeg među najboljima. Zadatak je, naime, bio fotografijama dokazati hrvatsku pripadnost istarskih krajeva. Dabac na putovanju vodi dnevnik od 18. veljače do 13. travnja 1946. u kojem bilježi oko tisuću fotografija, od kojih je danas sačuvano samo20-ak negativa. Zato su izložbi pridodane Dapčeve fotografije iz kasnijeg brijunskog i drugih ciklusa.
Dabac, dakle, po partijskom zadatku snima istarske majke u crnini, grobove palih partizana na Učki, dvojezične parole po selima (‘Hoćemo Tita’, ‘Il popolo di Valle vuole essere uniti di fratelli croati nella Republica federativa democratica Jugoslavia’…), ali i panoramske prikaze gradića i pejzaža, poneke portrete te tradicijske elemente. Politički efekt koji su fotografije nekoć zadovoljavale po namjeri naručitelja, višedesetljetna vremenska distanca minorizira u očima suvremenog promatrača.
Etnografska vrijednost
Djela nastala u propagandne svrhe pripajanja Istre danas dostižu svoju punu, ne samo umjetničku, nego i dokumentarnu vrijednost kao originalni prikazi izgubljenih običaja, dok politička poruka kojoj su služile postaje krajnje irelevantna. Jer, tradicijske prizore pečenja kruha ili prpošne ženske figure na magaretu u skladnim narodnim opravama već će 1950. na ulicama Buja zamijeniti Fiat Topolino i diskretna europska moda 50-ih. Elektrifikacija i industrijalizacija djelovala je brzinom munje. Politika i turizam isto tako. Ležaljke za sunčanje snimljene 1960. na Brijunima kao da su simbol nove političko-turističke uloge tog otočja. Ali Dabac tu fotografiju bilježi slobodnom umjetničkom voljom i upravo stoga kroz nju eksplicira političku poruku neusporedivo snažnije nego u cijelom ciklusu ‘po nalogu’. Je li to bilo prepoznato?
Izložba otvorena do sredine siječnja 2009.
Izložba „Istarski dnevnik“ prethodno je bila postavljena u novigradskom Muzeju Lapidarium. Autorice izložbe su Jerica Ziherl, ravnateljica Muzeja Lapidarium, i Marina Benažić, kustosica Arhiva Tošo Dabac. Izložba traje do 15. siječnja 2009. godine, a može se razgledati od ponedjeljka do petka od 11 do 16 sati.
Izvor: Jutarnji hr Ivana Mikuličin