Andrew Motion nakon desetljeća obavljanja funkcije dvorskog pjesnika odlazi u mirovinu. Britanija traži novog stihoklepca.

Podanici Njezinog veličanstva, kraljice Viktorije, biraju novog ‘pjesničkog laureata’. Iako to nama ne znači mnogo, Britanci, kakvi već jesu, tradicionalno slabi na vlastitu tradiciju, izuzetno drže do ove titule, koju je posljednjih 10 godina držao ugledni pjesnik Andrew Motion /naslovna/.

Zadaci pjesnika ‘ovjenčanog slavom’ mnogobrojni su, no ipak im možemo naći zajednički nazivnik. Naime, on je, kako ga nazivaju antimonarhistički raspoloženi književnici, ‘kraljičin mali’, ili kraljičin ‘pjesnik-psić’. Dakle, malo pristojnije rečeno, on je svojevrsni prigodničarski pjesnik, nazdravičarskog tipa.

Tako je u svom laureatskom mandatu, koji traje od 1998., Motion napisao čitav niz pjesama i poema za kojekakve događaje od presudne važnosti za Krunu, uključujući i 100. rođendan pokojne kraljice majke, zatim kraljičin 80. rođendan, ali i rep pjesmu za 21. rođendan princa Williama. No, bilo je tu ipak i malo ozbiljnijih stvari, poput osnivanja Poetry Archivea, online kolekcija pjesnika koji čitaju svoju poeziju.

Motion je 25.11.2008., otpravljen u povijest i to, kako tradicija nalaže, sa 650 boca najboljeg sherryja, kojeg je obećao podijeliti s kolegama iz domaćeg PEN-a. Iako, sve ovo zvuči pomalo smiješno, Britanci ovu titulu smatraju golemom počasti, stoga mi ne možemo zamisliti jagmu koja će nastati upražnjavanjem mjesta laureata.

Također, pjesnički laureat, osim goleme materijalne koristi, ulazi i u neku vrstu otočkog Panteona, ili bolje rečeno Parnasa, s obzirom na besmrtnike koji su kroz povijest obavljali ovu funkciju. Naime, titulu je 1668. ustanovio Charles II., prvi laureat je bio kasni metafizičar John Dryden, a imena koja su slijedila impresivnija su jedno od drugog, s velikanima poput Wordswortha i Tennysona itd. Spomenimo i da je Motionov prethodnik od 1984. pa do svoje smrti 1998. bio omiljeni britanski pisac Ted Hughes, kod nas poznatiji kao muž Sylvije Plath.

Određenu ulogu u biranju novog kraljevskog pjesnika imat će i britanska javnost, što je prvi put u povijesti da se monarhija odlučila za ovako demokratičan pristup. Kladioničari već trljaju ruke, postavljaju se koeficijenti, raspravlja se o favoritima, koji pjesnik je u formi, a koji nije. Utrka za britanskog Petrarcu samo što nije počela!

Izvor: Booksa N.S.