Čari modernog doba

Photo: Stock

Jedan od omiljenih likova iz djetinjstva mnogih ovih dana dobija novi život i to na DVD-u, ali i na majicama, papučama. Projekt digitalizacije pokrenuo je Vinko Brešan u želji da sačuva maštoviti i kreativni svijet bez nasilja profesora Baltazara.

Profesor Baltazar, legendarni animirani lik, napokon će postati i hrvatski brend, no osim što će tijekom predstojećih blagdana Hrvati moći kupovati majice i papuče s likom mudroga profesora, još je važnije da je ovaj, do sad tipično zanemareni ponos hrvatske kinematografije, napokon dobio nov život. Projekt digitalizacije i restauracije Baltazara pokrenuo je još 2007. godine aktualni ravnatelj Zagreb Filma Vinko Brešan, što je rezultiralo partnerstvom s tvrtkom DVD Lab iz Rima u vlasništvu Predraga Radanovića. Svih je 59 epizoda, koje su od 1967. do 1971. godine pod okriljem Zagreb filma radili Zlatko Grgić, Ante Zaninović, Pavao Štalter, Boris Kolar, Milan Blažeković i Zlatko Bourek uz glazbu Tomice Simovića, restaurirano i prebačeno u digitalni format. Radilo se „obnovi“ više od 720.000 sličica.

Dio epizoda hrvatska javnost već mjesecima ima priliku gledati na HTV-u, doduše – po običaju kad se radi o kvalitetnim nacionalnim proizvodima u krajnje marginalnom terminu – utorkom i četvrtkom u sedam sati ujutro. Rimski DVD lab otkupio je prava na DVD izdanja, od kojih je nekoliko već ugledalo svjetlo dana i mogu se nabaviti u Algoritmu, a specijalni će Baltazar DVD „paket“ izaći uoči ovih blagdana. Serija koja je svih ovih godina čini se najuspješniji projekt zagrebačke škole crtanog filma tako je spašena od propadanja, jer kako Brešan tvrdi, postojeće je stanje svih arhiviranih materijala bilo vrlo loše.

„Materijali su propadali, boje su izblijedjele, negativi su propadali, sve skupa više nije dobro izgledalo jer je već bilo u lošem stanju i kad se arhiviralo. Film ima rok trajanja, a tada, sedamdesetih, nije još bilo govora o tehnologijama koje su ga mogle očuvati. Naša je ideja bila da restauracijom vratimo serijalu vizualni identitet kakav je imao kad je rađen, a Predrag Radanović je u restauraciji imao puno iskustva. Vrlo je važno bilo da smo imali jednog od autora, konkretno Zlatka Boureka, koji je i kod nastajanja serijala bio zadužen upravo za scenografiju i pozadinu, da nadgleda proces restauracije i govori kakve su boje bile nekad. Nije to isto kao i u igranom filmu, gdje točno znate kakve je boje drvo. To je poseban stilizirani svijet, bez konkretnih referenci“, objasnit će Brešan.

Zlatko Bourek, jedan od dvojice živućih autora iz kreativne grupe koja ja stvorila legendarnog profesora, nije krio oduševljenje novim životom svoga najdražeg lika. „Znate što ću vam reći – kad sam radio taj Baltazar grad, imao sam na umu upravo Rijeku. Fascinirale su me te starinske austrougarske fasade i ulica koja se na kraju završava s prizorima brodova. Rijeka je fantastičan grad, a ja se nadam da vaš gradonačelnik radi dobro za svoje građane baš kao i onaj u Baltazaru“, šaljivo i simpatično 70-godišnji animator započinje prisjećanje o serijalu koji mu je obilježio karijeru.

„Naša je ideja, pri čemu je tu glavnu riječ imao pokojni Zlatko Grgić, bila da napravimo crtić u kojem nema nikakve okrutnosti, već je glavni lik jedan superpametan čovjek koji na dobrodušan način rješava velika pitanja“, objasnio je Bourek, prisjetivši se da je njihova grupa autora u mladalačkom i stvaralačkom zanosu znala na serijalu raditi i po dvanaest sati na dan. „Tada se za razliku od danas, od toga itekako napornog posla moglo i pristojno živjeti. Svi smo bili mladi, složni, no nakon četrdesetak napravljenih epizoda već smo malo i posustali. Bili su to naši vlastiti scenariji i još i dan-danas smatram da takve priče bolje rade animatori sami, a ne scenaristi koji nemaju veze s animacijom. Bio je to tada princip koji je svojedobno primjenjivao Lois Caroll – ispod tih naoko jednostavnih, naivnih priča krila se uvijek dublja poanta“, tvrdi Bourek.

U Zvjezdanom kvartetu smetlar, krojač i puhač stakla vole muziku, ali ih nitko ne razumije, što bi u prenesnom značenju upućivalo na to da javnost ne obraća pozornost na „obične“ ljude, pa profesor Baltazar rješava njihovu potrebu za umjetnošću, dok u priči o vozaču Fabijanu, koji zbog brige za gladnog vrapca „zezne“ vozni red tramvaja, Baltazar tramvaj prilagođava tako da bude važan i za ljude i za ptice.

„Jedna od važnih novosti“, prisjeća se Bourek, „je bila i narator koji je objašnjavao ponašanje pojedinih likova, tako da je to imalo praktičnu vrijednost – moglo se lakše sinkronizirati na druge jezike“.

Profesora Baltazara otkupilo je sedamdesetih i osamdesetih godina više od tridesetak zemalja, a u mnogima je imao kultni status.

U Njemačkoj, primjerice, navodi primjer Vinko Brešan, novine su svojedobno, kad se Bourek pojavio tamo zbog kazališne predstave, donijele naslov Baltazar u njemačkom kazalištu, što je već samo po sebi podrazumijevalo da se i tamo radi o općepoznatom pojmu. Vrlo popularan bio je i u svim skandinavskim zemljama.

„Profesor Baltazar je vrhunski serijal, koji, ruku na srce, u ovom dijelu svijeta nije nikad ponovljen. Kao prvo, to je fantastična vizualna ideja, a osim toga svijet Baltazara je bio tada, kao što je uostalom i danas, potpuno drukčiji od svijeta crtanih filmova napravljenih za djecu. Tu postoji apsolutna odsutnost bilo kakvog nasilja, što teško možete naći u većini drugih animiranih serijala bilo gdje u svijetu. Likovi iz Baltazara probleme nikad ne rješavaju nasiljem, već maštom i kreativnošću. U tom crtiću ne postoji ni neprijatelj kojeg treba pobijediti, kao što recimo u naoko benignim Štrumfovima ipak postoji Gargamel. Jedino što se u Baltazaru treba pobijediti su problemi. To je izuzetno plemenita ideja i plemenit način razmišljanja. I u tom smislu postoji – zbog svojevrsnog nostalgičnog traženja starih vremena – želja da se to ponovo emitira, ne samo kod nas, nego i u inozemstvu. No to dosad nije bilo moguće jer materijali nisu tehnički odgovarali standardima europskih televizija. Restauracija i digitalizacija nam to sad omogućava“, zaključuje Brešan potvrđujući informaciju da je nedavno serijal u novom ruhu otkupio talijanski RAI.

Izvor: e – novine/ Novi list