Milko Valent je rođen 1948. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju i komparativnu književnost. Prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist, teoretičar, kritičar i polemičar. Saradnik je stotinak časopisa, listova, magazina, novina i mnogih radijskih programa. Sudjelovao je na dvadesetak izložbi i u publikacijama konkretne i vizualne poezije. Zastupljen je u mnogobrojnim antologijama, panoramama i izborima poezije, proze, drame i eseja. Manji dijelovi iz njegova opusa prevedeni su na slovenačkki, mađarski, makedonski, slovački, rusinski, talijanski, poljski, njemački, esperanto i engleski jezik. Također je na njemački jezik prevedena knjiga proze Nježna palisandrovina, na engleski radiodrame Tinta u oku i Neonski rubovi, drame Gola Europa i Bordel divljih jabuka. Član je Hrvatskog filozofskog društva od 1976., Društva hrvatskih književnika od 1981., Hrvatskog centra PEN-a od 1992., Hrvatskog centra ITI-a od 1995. i Hrvatskog društva pisaca od 2002. Za dramu Ground Zero Aleksandra dobio je 2002. prvu nagradu, a za dramu Gola Europa treću nagradu „Marin Držić“ 2000.
Objavio:
Carpe diem, 1979; Leptiri arhetipa, 1980; Zadimljena lopta, 1981; Koan, 1984; Gorki deserti, 1984; Ordinacija za kretene, 1986; Clown, 1988; Erotologike, 1988; Totalni spol, 1989; Slatki automati, 1990; Erektikon, 1990; Al-Gubbah, 1992; Rupa nad rupama, 1995; Plava krv, 1997; Vrijeme je za kakao,1998; Bubnjevi i čipke, 2000; Jazz, afrička vuna, 2001; Neuro-Neuro, 2001; Eurokaz – užareni suncostaj, 2002; Fatalne žene plaču na kamionima, 2002; Nježna palisandrovina, 2003; Demonstracije u jezgri, 2004; Isus u kampu, 2004; Der zarte Palisander, Schreibheft 64, 2005; PlayStation, dušo, 2005; Zero, 2006.
PJESMA NAMERE
otkad traju ratovi
ljudi su se pomalo otuđili.
na to je upozorio već Heraklit
Sokrat ga je podržao svojim
poznatim protestnim šetnjama
zato se danas odlučujem
za strogo osjećajne pjesme:
prigodne kitice i ljekovitu igru kamilice.
malo zgodne svakodnevne lirike
između posla i tijela
nikome ne može škoditi, naprotiv
to je jedino što nam je još ostalo
uz poneki ljubazni dokument
sada kada je standard
oskrnavljena ptica pjevica
a blago Sierra Madre daleko,v neuzvišene domaće tople
pošteno razvučene metafore
kao buduće drogirane makovnjače
pune svakovrsnog uskrsa, masnoće, boljitka
mogle bi izliječiti dušu
od siromašne poezije u samoposluživanju
spasiti tijelo
od prehlade propagande propuha
VLAGA ĆE SPASITI JEZIK
Riječi su došle u stanje molitve
stvari idu kako idu
i blitve je sve manje
i sreća je izvan ruke
U rasporedu uređenog kaosa
crkvena zvona zvuče harmonično
metafizički službeno
Ozračje tamjana neutaživo sluša:
gladni su krikovi vjernika
Ljepota je neznatna na kapcima pastira
seljačkih djevojaka, našminkanih žena,
istrošenih opatica i usahle gospode
Jedino je tvoje tijelo knjiga nad knjigama
mrijestilište u hramu moćnih sprezanja
razrezano vječno zelenilo
Nijedan jezik
ne može se naučiti bez buke
logike brđana
Tako su govorili profesori djetinjstva
u mojoj kuhinji
zapanjeni svrsishodnom lirikom
koju sam upravo pripremao
Na tanjurima pušilo se umijeće ljubavi
bez milosti, bez recepta
I baš kao što klaun
od muke orošen veseljem
nosi spas u sklopljene duše
u osušene suze upitnika,
tako ćeš i ti u znoju lica svoga
usmjeravati glagolsko svjetlo
u ljupkim oblicima bez panike
i sezonskih frizura
* * *
Pridjevi pritom moraju biti sočni
kao guze djevojaka u trajnoj ondulaciji,
u pokaznoj vježbi divljenja…
Samo ako su jezici vlažni
budućnost može preživjeti
Svako suho štivo skuplja prašinu
čak i ono koje sirenama
oglašava svoju očitu krhkost: dnevnu pjenu
zato je profesorima zima bez akademije
zato se smještaju u skloništa gdje kiše
ne dolaze a kapi su rijetke
kao rijetkost djevice ili kurve iz ljubavi
Dođi – čemu metaforama pokapati
nulto stanje titule? to svakodnevno radi
televizija gusto uredno poslaganim
malim ništicama
Dođi, zavoli me, izmuzi me maštom…
Vlaga je vesela sperma
vlaga će spasiti jezik
Sunčani papiri i umoran pjenušac jutra
smiju se iz noći
RITUALNI UDARCI
svakog jutra
posjeti te egzistencijalizam
iskusan bog, Biblija, mamurluk
pita: a što ćemo danas?
misliš, misliš
ma dobar je to čovjek
samo ima teško ime
i nikad ne znaš kaj bu napravil
taj grincajg, enti miša
taj vječiti evergreen opće prakse
s mirisom Pandorine kutijice
za crne dane
a što ćemo danas
pita plava nedokučivost
ravnopravno ravnodušna ploha boga
umjesto odgovora
mirno ustaneš i otvoriš dan
dan jednostavan kao američka poezija
usmena hrvatska lirika
nijeme usne supružnika i slobodna
kineska riža
ako takve uopće ima
otvoriš dan, zrak staviš na tanjur
a konzervu baciš u smeće.
na pozadini neba
tramvaji su puni drame
krhkih jaja i jajnika
uopće ne vidim nježnost
u očima vozača
kakav je ovo svijet!
otvoriš dan
kad već prvi stih pun užasa:nasmiješeno lice gimnastike
i kavkaskog kefira iz 42. ulice
jer nije važno živjeti tek tako
kao slučajan uzorak ljepote
važno je uspjeti
biti medijski paradajz bez ogrebotine
prikazati se kao vječno voće u cvatu
biti ljetna salata
u vlažnim očima djevojaka
drugi stih gadan jadan goropadan
šapće da svi gradovi smrde
najviše New York
ta velika moderna Eva s velikom
jabukom u ustima muškaraca…
i sad ti živi ako možeš
* * *
treći stih rimuje strah i pivo
pjenu dana guta noć
svijetla pozornica života
vrlo zanimljiva kurva
ofucana ali čvrsta
kao stabilni manijak na odmoru
što možeš učiniti
u svijetu koji je opasan po život
neozbiljan, pun zvjezdane prašine
i surovih kataloga
tu ne pomaže češnjak
privremeni neprijatelj smrti
stari borac za ljudska prava
stup zelene mafije liječnika
možda samo more
razlivena stara majka u strujama
samo veliki valovi piva i konjaka
samo ritualno naprezanje
betona i transcendencije
* * *
već dugo ne jedem meso.
samo ga diram.
volim ga i lizati
kao naboranu ranu
koja miriše na frustrirane alge.
slušam glazbu tišine
i puštam kućne ljubimce
u nedodirljivu sobu.
volim slobodu, jagode i biljne likere.
ćutim se biseksualno.
radim u karitativnim ustanovama.
tamo je puno simpatičnih žena.
liječim rane iz njihova djetinjstva.
volim osjetiti topli golf, o bože!
sportovi tada izlaze iz mene
kao hrapavi uzdasi.
ja sam milosrdna sestra
nesretnih brakova.
biseksualnost je lijepa,
ona je sudbina humanizma.
to je dodir mesa
kojeg i vegetarijanci vole.
da, na poslu sam distancirana
kao zvijezda.
ja sam dama puna gospodina.
uživam i šutim.
jer onaj tko se ne snađe u kaosu
postaje i sam kaotičan.
uživam i šutim. sve tajne
ponijet ću sa sobom u sobu.