Osim u naslovnoj temi, u kojoj je ugostio Erica Claptona, od preostalih sedam pjesama J. J. Cale je napravio pravi one man show

Kombinacija J. J. Cale & Eric Clapton odigrana na albumu ‘Road To Escondido’ (2006.) impresionirala je mnoge Claptonove fanove jer se Slowhand napokon maknuo iz stadionskog pop-rock cirkusa i vratio svojim blues korijenima.

Međutim, najzagriženiji poklonici J. J. Calea bili su manje oduševljeni. Veliki projekt zaokružen s dvadesetak pratećih muzičara, dobro plasiran na top-listama i nagrađen Grammyem za najbolji blues album, nije bio do kraja skrojen po njihovoj mjeri.

Nadmašio sva očekivanja

Pretjerano nacifrana produkcija Simona Climiea ubrzo im je počela ići na živce pa su posegnuli za dragocjenim relikvijama iz prošlosti. Dok je ostatak svijeta najviše respektirao J. J.Calea kao autora pjesama ‘After Midnight’, ‘Cocaine’, ‘Crazy Mama’ i ‘Call Me The Breeze’ koje su obrađivali Clapton, The Band, Lynyrd Skynyrd i Johnny Cash ili kao graditelja fascinantnog ‘Tulsa Sounda’ na koji su se poslije Claptona navukli Mark Knopfler i Chris Rea, pravi ‘Caleovci’ uvijek su kopali dublje i pretresali svaki njegov album.

Ispod blues-rock i country-blues klasika izvlačili su podjednako vrijedne dragulje poput ‘Don’t Cry Sister’ i ‘Don’t Wait’, a kad se slegla prašina oko albuma ‘Road To Escondido’ najviše ih je zanimalo hoće li J. J., koji je lani proslavio sedamdeseti rođendan, imati snage za još jednu upečatljivu solo akciju. ‘Roll On’ je uvelike premašio njihova očekivanja.

Na četrnaestom samostalnom albumu Cale se pokazao u znatno boljem izdanju nego prije šest godina, kad je objavio osrednji album ‘To Tulsa And Back’. Kroz četiri nove pjesme provukao je uobičajenu vokalno-instrumentalnu pratnju predvođenu dugogodišnjom suradnicom Christine Lakeland i omiljenim session bubnjarom Jimom Keltnerom, u naslovnoj temi ugostio je i Claptona, ali preostalih sedam pjesama izveo je kao pravi one-man-show.

Nimalo se ne obazirući na poodmakle godine, Cale je svoj prepoznatljivi gitaristički ‘laid back-drive’ s lakoćom prenio na piano, synth i bendžo, a poslije izvrsnog otvaranje s barskim jazzom ‘Who Knew’ i melankoličnom ‘Former Me’ sve do kraja je ostao na zavidnoj autorskoj razini i dao naslutiti kako ‘Roll On’ neće biti njegov počasni krug.

Uskoro i američka turneja

Tipično Caleovska ‘Strange Days’ i funkoidna ‘Fonda – Line’ precizno opisuju širinu albuma koji naprosto ne može biti djelo umornog starca.

Svi koji su poslije profitabilne suradnje s Claptonom predviđali kako će J. J. otići u mirovinu i zauvijek se skrasiti u idiličnom kalifornijskom gradiću Valley Center, gdje su ranije živjeli Gary Cooper i John Wayne, morat će priznati da su pogriješili. Za nekoliko dana počet će i njegova američka turneja. Roll On, J. J. Cale!

Izvor: Jutarnji hr Ilko Čilić