NAJ,NAJ,NAJ FESTIVAL

– Daj, završi već jednom! – poručio je nestrpljivi mališan iz mraka „Gavelle“ beogradskoj „Alisi“ iz Kazališta Duška Radovića koja je gostovala na Devetom naj, naj, naj festivalu. Ivana Vujić vrlo je zahtjevno režirala predložak Lewisa Carrola pretvoriši snovitu „Alicu u zemlji čudesa“ (od one na koju smo navikli) u mračnu, jezovitu „Alisu“, djevojčicu koja je žrtva obiteljske zanemarenosti. Iako su možda manja djeca teže pratila tu predstavu, ipak je brojnim domišljatim rješenjima privlačila pozornost odraslih, kojima kao da je i bila namijenjena kao opomena da pripaze na svoju djecu i obrate na njih pozornost, umjesto da pred televizijske ekrane posjednu svoje potomstvo i elektroničkim igračkama prepuste odgoj svoje djece. „Jer, to nije život, život je zajednički doručak!“ – poučak je ove pametne beogradske „Alise“ koju odlikuje i precizna i originalna vizualnost.

Od Skandinavaca očekujemo vrhunsko kazalište za djecu, pa su ta očekivanja uglavnom ispunile danske „Špagete“ Sørena Ovesena. Zaigranost tročlanog ansambla preselila se u dvoranu, a troje glumaca gradeći igru na granici svrhovite klaunerije vodilo nas je kroz svijet mlađeg, poslušnog, brata i starijega koji tu lakovjernost zloupotrebljava pozivajući se na – knjigu kuharicu.

– Srušit će nam kazalište! – vrisnuo je malac na predstavi „Ne, prijatelj“ Renea Medvešeka u Kazalištu Trešnja, no braća Anočići (Saša i Živko) odigrali su marljivo svoju novu predstavu bez oštećivanja inventara. „Gulliverova putovanja“ Olivera Frljića u ZKM-u, koja su i otvorila festival, pokazala su kako kazalište za djecu istovremeno može (i mora) biti vrhunski teatar u kojem se prepoznaju roditelji i u kojem uživaju djeca.

Izvor: Vecernji hr (žc)