Branko Maleš je rođen 1949. u Zagrebu. Piše poeziju, kritiku, prozu, kolumnističku feljtonistiku, dramu. Uređivao ili su-uređivao časopise Off , The Bridge, Republiku i Heroinu te Oko, novine za kulturu.

Kritičko-priređivačke knjige: Zbornik Off poezije, 1979; Mlada hrvatska proza u kontekstu poslijeratne prozne produkcije, Republika, 1979; Šum krila, šum vode (izbor iz poezije V. Parun), 1981; Sječivo za nevine (izbor iz poezije B. Bošnjaka), 1989; Goethe u samoposluživanju (izbor iz novije njemačke poezije), s D. Karamanom, 1989; Konac dana (izbor iz kratkih proza V. Desnice), 1990.

Objavio:

Tekst, 1978, Praksa laži, 1989; Tekst, reprint, 1989; Crveni zec, 1989; Placebo, 1992; Treniranje države, 1994; Vani i unutra, dramski tekst, Quorum, 1995; „biba posavec“, 1996; Luna park, 1996; Prozori spavaćih soba, dramski tekst prema pričama R. Carvera, s M. Živkovićem, 1997; Trickster, 1998; Male ljubavi, 2000; Sjajno ništa, 2002; Razlog za Razliku, 2002.

x x x

ja uvijek počinjem
od 9. rečenice!
to je kao da nosim
tuđe precizno odijelo
koje, mislim, nije baš
moje
ali mi se sviđa kao
bazen!
u bazenu se brčkam
sa 3 djevojke koje strašno
liče
na mene
u bazenu ne znam kliziti
po vodi
ali se ionako vidim
samo dopola
a to je jako dobro!
mrzim povijest
jer tamo ima puno nejasne
tučnjave
a ja se ne volim tući
jer sam najjači
i to je jako dobro!
moj će vas brat sve
prebiti
ako mu kažem jednu
riječ
koja je samo njegova
na svijetu!
bio sam jednom predsjednik
pa bog pa policajac
ali nije to za mene!
bar zasada!

Gore i dolje

kad sam se vratio
iz svemira gdje sve
svira
bio sam pijan
i bez sunca oko
vrata
tog su dana 3 vječnosti
izgubile svoje zanimanje
pa je na ulici bilo
puno mode i nade!
ugrizi me, rekao sam
i nagovorio jednu državu
da me slijedi
zbog društva!
poslije je rekla da se to
više ne radi
pješke
a mi živimo od tepanja!
odmah sam se htio vratiti
u svemir po kruhu
koji sam ostavio odavde
pa sve dotamo!
ali sam se razbolio kao
krevet!
netko se drugi sigurno
vratio
jer kruh je dobar za
vraćanje!
u bolesti nema jeftinih
hitova
zato slušam radio samo
kad sam precizan!
primam misli, da, ali ih
prebirem
mnoge puštam da nestanu
jer ima još ljudi koji se
bave zrakom!

Od hrane do boga

mjesec je biljka!
i na zemlji i na
nebu!
treba mu pjevati da
raste!
mi smo ga se bojali
kao ništa
koje se ipak
javlja!
pune su dvije povijesti
prošle!
tri tetovirana tjedna!
svaka zora s kišom
nešto guta!
ja uporno slušam zoru!
bojali smo se jer ga
nije bilo gore
a dolje smo razvili
sjećanje!
dobro se dobro sjećam!
imam 6 prstiju
i oči uprte u vrijeme
iz neba!
a onda sam usred
dancea
rekao
sad si moj!
volim biljku!
volim mjesec!
ja sam onaj neispavani
svijet
koji je dugo čekao!ti se dižeš
ja silazim
ej ja sam žena!
ti si pogled!
imam jaje!

Dogovor o ravnoteži koju volim!

na što te podsjeća
kamen?
na jedan san
prije zraka, moga posla
u zraku i sl.
tamo se kamen otvorio
i iz njega je iskočila
djevojka iz plemena
mamba
ali se uopće ne može
reći
gdje se to dogodilo
zašto ne voliš hijenu
i je li taj kameni
istina!

Vjenčanje darova

imam jednoga koji je
uvijek volio biti
jesen!
onda mi ostali
a to se osjeti prema
zraku
stanemo na pepeo
koji je još topao
i cvokoćemo
u krugu!
borimo se!
jesen protiv zime
i pepela
koji se hladi!

Društvo je bijelo i toplo!

ja ću te progutati
a ti ćeš otputovati!
nema te nema više!
onda ću ja kao
noga
sići u more
koje je žena
otkad zna za
hranu i seks!
žena će me progutati
pa riba
koja guta dugo i
tiho
jer nije kopno!
a onda puž
pun zlata i mame!
pa što ćemo svi mi
putnici
raditi tamo dolje
i unutra
a mladi smo i u
jednom komadu?
sjedit ćemo i pjevati
na toplom!
i u društvu!
mi smo jedna bijela
bijela činjenica!
na svom toplom mjestu!
i na straži!