Knjigom ‘Tri Staljinova rata’ Gavrilo Popov svoje sunarodnjake pokušava suočiti sa Staljinom

ZAGREB – Prvi postkomunistički gradonačelnik Moskve, ekonomist i povjesničar Gavril Popov, jednom od svojih glavnih političkih i znanstvenih misija smatra rad na suočavanju suvremenog ruskog društva s grijesima prošlosti.

– Rusija je radila greške u prošlosti upravo zato što nikada ništa nije naučila iz svoje povijesti, poglavito tamnih stranica, koje ima svaki narod i država pa tako i mi – kaže nam Popov, koji je napisao deset knjiga u kojima nastoji rusku povijest 20. stoljeća učiniti objektivnijom i istinitijom. Zbog toga je često na udaru „patriotskih snaga“, ali ne odustaje.

Svi govore o rezultatima

U izdanju izdavačkih kuća Mate i ZSEM, u prijevodu Sanje Veršić, izašla je njegova najnovija knjiga „Tri Staljinova rata“ u kojoj se Popov obračunava s ideologiziranom poviješću Domovinskog rata 1941.- 45., odnosno Staljinove politike i Drugog svjetskog rata na tlu bivšeg SSSR-a.

– Najnovija povijest je uglavnom propaganda, a stara uglavnom – mit – kaže Popov. Na žalost, nastavlja, povijest je ustrojena tako da se mnoge ružne stvari zaboravljaju ili minimaliziraju. Kada se radi o povijesti neke diktature, a malo koja zemlja nije iskusila takvu vladavinu, pogotovo na istoku Europe ili na Mediteranu, onda se nitko ne sjeća ubijenih, pogubljenih, prognanih. Svi se samo sjećaju i napominju – rezultate. I kada Staljina gledate kroz rezultate, poput stvaranja od polupismene i agrarne Rusije u industrijsku i političku velesilu te kako je on veliki pobjednik nad fašizmom, onda je to na toj površinskoj razini vrijedno pažnje. No, to ipak ne smije biti jedina referenca.

Cijena Peterburga

– Zato mi se čini, koliko god se trudili nabrajati „pluseve“ Ivanu Groznom, Petru Velikom ili Staljinu, uvijek treba govoriti o cijeni koja je plaćena. Peterburg je prekrasan grad, jedan od najljepših na svijetu, ali treba reći cijenu u ljudskim životima njegove izgradnje.

Prema Popovu, današnja Putinova Rusija nije sprema na suočavanje s prošlošću. Ona, kaže, nema ni želje ni volje da se suoči s tamnim stranama ruske povijesti 20. stoljeća. I to ne zato što su protiv istine ili nisu svjesni onoga što se događalo, njima naprosto nije u interesu spominjati greške koje sada rade. No, mislim da će ih vrijeme natjerati da se suoče s time.

Komunizam i nacizam

Popov pokušava objasniti zašto Staljin, nakon svih zločina, uživa određenu popularnost u Rusiji. Tvrdi da je to isključivo zbog rezultata, ali i zato što je on veličao i uzdizao državnu vlast i državu! Rusija je velika nacija i velika država. Rusija, kaže Popov, može funkcionirati kao nacija samo pri jakoj državnoj strukturi. Ako nema te strukture, dojam je da će se sve raspasti. I to deseci država u kojima se govori ruski. Zato svi koji žele sačuvati rusku naciju moraju uzdizati državnu vlast. Ako bi se Rusija raspala, to bi značilo kraj ruske kulture, a da se sačuva narod, treba sačuvati kulturu, da bi se sačuvala kultura, treba sačuvati moćnu državu.

Kaže i kako su Staljin i Hitler svakako najveći zločinci u povijesti čovječanstva, ali da to ne znači da su i njih dvojica, ali i „njihovi sustavi“ istoznačni.

– Imaju ipak različite rezultate – kaže Popov i nastavlja: – Staljinov je komunizam bio internacionalan, orijentiran na „bolji život“, na razvoj i perspektivu, dok je nacizam većini čovječanstva namijenio ulogu robova ili pak programirao istrebljenje.

Ničiji partizani nisu bili blagi u poratnoj osveti

Pitamo Popova što misli o smaknućima kolaboracioni-stičkih vojnika u poraću.

– U tome ne vidim samo Titov staljinizam i boljševizam. Tu ima i osvete za zločine druge strane. Ne opravdavam time što se dogodilo, ali znamo da ni norveški, poljski ili francu-ski partizani nisu bili blaži prema kolaboracionistima.

Popova su u Rusiji napali jer u svojoj knjizi drugačije progovara o ruskim kolabo-racionistima, odnosno generalu Vlasovu, koji je nakon zarobljavanja pristao surađivati s Nijemcima.

– Ne, ja njega ne rehabiliti-ram, samo želim kazati da on nije samo izdajnik. Sada je poznato da je u vojnom vrhu Crvene armije došlo do rasprave o Staljinu. Dio generala tražio je da se sovjetski režim liberalizira, a dio je govorio ‘kad pobijedimo Nijemce, bavit ćemo se Staljinom’! Vlasov, čini se, tražio druge načine.

Izvor: Jutarnji hr Vlado Vurušić