Milorad Stojević je rođen je 1948. u Bribiru (Hrvatsko primorje). Školovao se u Bribiru, Crikvenici i Zagrebu. Predaje hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Objavio je:
Iza šćita, 1971; Liçce, 1974; Litvanski erotski srp, 1974; Viseći vrtovi, 1979; Doni, 1979; Kineska vaza, 1980; Primeri vežbanja ludila, 1981; Rime amorose, 1984; Orgija za Madonu, 1986; Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća, 1987; Razdrta halucinacija, 1989; Firentinski poljubac, 1990; Ignac Horvat, 1994; Pjesništvo Antuna Barca, 1995; Perivoj od slova, 1996; Andrija Cigančić: Lovranske ljubavne pjesme iz 1738, 1997; Došljak iz knjige, 1997; Rosa, e lo spino, 1997; Balade o Josipu, 1997; Pjesništvo Nikole Kraljića, 1998; Korzo, 1999; Knjižica o podrupku, 1999; Moj kućni mandarin, 2000; Ponterosso, 2000; Prostrijelne rane & other poems, 2001; Tečaj čarolija, 2001; Tatarski zajutrak, 2002; Klonda, 2003; Krucifiks, 2004; Krv i poljupci, 2004; Novelline o soldatu i sto ruž, 2005; Tekstova cca 25, 2005; Lesezeichen, 2005; sastavio antologiju Čakavsko pjesništvo 20. stoljeća, 2007.
ISPOVIJEST MANIHEJACA
Crnoća je boja mojih – vješala,
jer ona obveseli moj tmurni grob,
pa ono što bje smrt, bje sama šala.
Ako je tako u nju svoj gurni drob!
Neka čuje na grani lavež vrane –
nek’ čuje kor arhajskih grijehova
što iz trule glave i tvoj leš hrane,
na kom se i ljeti grije – Jehova.
Kada ti vrat obliže sočno klatno
a metak prosvira golu lubanju –
cmokni na zrcalu pilkovo platno
i zadnju popuši lulu na panju.
Pojedi Mjesec k’o grobni karanfil –
nek’ na te sa zemlje reži nekrofil.
KAFKA
(toponim na predjelu između Njivica i Omišlja na otoku Krku)
Planine su u blizini, ako ih hoćemo doživjeti.
Nas, dva bića bez revolvera, i s malo soli u mozgu.
Ipak, nosimo košulje za pranje. Za pralje, ako ćemo
Precizno po mehanici toponima. Kafk a, javljaju ti
Se sablasti s Bodulije. Iz jarka, dermuna. U kome,
Osim koza spavah samo ja.
Sasvim simbolično. I bez zlih namjera glede
Uzvišenosti kozjih brabonjaka i prvih noćnih leptira.
Oni su nam spavali u utrobi. Marljivo se množili.
Kućili u nama. Kao prava parada ranih
Popodnevnih sati.
Folio 19:
HODANJE (prestižna pjesma)
Carevi su hodali po mome vrtu. Ne primijetiše
Korova, što ih vrtlar ostavi posred gredica. Rekoh,
Sebi, u čudu: na golome brdu i ružan cvijet
Postaje privlačan, jer ostalih nema.
Ne!, veli cvijet – ostali nisu primijećeni. Naša ljepota
Ovisi o vašemu oku.
Da! promisli mudrac pored mene, vrijeme je
Da štedim dane prije smrti.
Konjanici i amfore, vele! Nakon više ratova
Sklopismo mir s travama i cvijećem u amforama.
A što je s konjanicima? Što je s obeščašćenim ženama,
A što s konjanicima koji to učiniše?
Kamo je nestala krv, a kamo konji? Slijepci
Ih traže, iako su ranjeni. Iako su mrtvi.
Folio 20:
NAČIN ČITANJA
Na licu te žene vojne su čitale zemljopis.
Tko je iza njih to radio? Koja su to bića
Osim duhova u povratku. O ljubavnice!
Sve je ispod tvoje kože, a ne na njoj. Kada to
Ratnici leda shvate proglasit ćemo mir.
I kupati se goli u virovima. U njima spava sve što
Smo trebali zaboraviti. Izbliza izazivamo
Hrabrost u ružičnjaku. Obučeni u svilu i lišće, što
Nam ga samo nemarnost donese u grudi. Inače
Ne bismo znali da je tamo snježni prah. Kao prah
Pustinje u koju nikada, baš nikada nismo stupili.
Vjerujući uvijek u to. Jer se porculan razlio u jezero,
Na latice i odraze naše, što su ih one stvarale
Na osebujan način.
KLOBUČARSKI FOLIO No 22
Njegova žena stavlja ljekovite biljke na ranu,
A on je hladi lepezom. Slamnati su šeširi na
Vješalici uz palmu. U svemu tome kočoperi
Se brežuljak sa snijegom. Iako su haljine na suncu
U starim knjigama piše da je golo dijete palo
U snijeg dok su se haljine sušile na suncu.
Izvješća lažu. Runolisti se u to doba povlače
Pod kamen. Pijenje oblaka je Običaj.
Dim vruće čokolade buši maglu na drvenoj verandi.
Mudraci su šetali ispod nestalih sjena i pili oblake.
Koraljni sprud odbacio je pjenušav val. Psi su
Lokali svoju krv.
Na folijama iz Bribira. Brči klada ispod stropa, ako
Bijasmo psi za hranu, hrana za sve, sve za pse.
U kašmiru spava samo djevojka sama. Izmislili
Su je iz zabave. Kao one brežuljke na mekim tepi