SOLOGUB, Fjodor, pravo ime Fjodor Kuzmič Teternikov, rus. književnik; r. 1863, u. 1927. Pripadao je simbolistima. Lirika mu je puna satanizama i erotike, ali se u simbolističkoj poeziji ističe jednostavnim izrazom i pristupačnošću. Građa iz realnog sveta spaja se u njoj s fantastičnim vizijama, koje taj svet negiraju (zbirka pjesama Platneni krug, 1909). U romanu Mali demon (1905) S. sledi Gogoljeve tradicije u unošenju nestvarnog u nadasve realističko oblikovanje, i stvara izrazito društveno-kritičko djelo, jedno od najmračnijih što ih poznaje.

AMFORA

Amforom jarko obojenom
Rob neki mračan nosi vino.
Neravan put je skriven sjenom,
A nebo već se puni tminom,-
I napreže on oštro oči,
U polumrak mu pogled bludi,
Da vino, preko ruba skočiv,
Ne prolije mu se na grudi.

Ja nosim tako patnje svoje,
U sudu, što odavna pun je:
Ljut otrov uspomena u njem
Pritajivši se usnuo je.
I okolnim ja idem putom,
Taj nevolje pronoseć sud,
Da tkogod neopreznom rukom
Ne prolije mi ga na grud.

preveo: Ivan Slamming

VOLI ME VEDRO

Voli me vedro k’o što voli zora,
Kada iskri smijehom, kad biserom gori.
Obraduj i nadom i prozračnim snima,
I tiho zgasni u pramenju dima.
Voli me tiho, k’o što voli luna,
Bestrasna, s hladnim sjajem liskuna.
Osvijetli svijet moj čudo i tajnom,
Odmor na putu mračnom i beskrajnom.
Voli me prosto, k’o što voli potok,
I moj i ničiji, cjelovom brzotok,
Zagrli, predaj se i dalje traži.
Kad razvoliš, idi- ne boj se, ne laži.