Vojislav Pejović, nova nada crnogorske književnosti; Arsenijević o ‘Predatoru’; Veličković o opijanjima na Komu; Jurešić o ‘prokletoj mogućnosti izbora’.

E-novine donose intervju s mladim crnogorskim piscem Vojislavom Pejovićem koji je zbog ratnih okolnosti početkom 90-ih ostao živjeti u SAD-u. Nedavno je izašao njegov roman prvijenac, Život i smrt Milana Junaka, za kojeg se u Crnoj Gori priča da je pravo otkriće po načinu na koji opisuje ‘generaciju kojoj je, posle raspada devedesetih, ostao mučan osećaj odgovornosti što se, umesto sprečavanjem rata, bavila svojim odrastanjem’. Pejović, inače biokemijski znanstvenik po struci, opisuje trenutak u kojem je nastao taj osjećaj krivnje: „Deset sekundi pogleda na razoreni Vukovar bili su više nego dovoljni da shvatim kako sam bio žrtvom – a time, dakle, i saučesnikom – jedne monstruozne šibicarske operacije… Besmisleno je sad da tumačim i racionalizujem svoje tadašnje odluke ili odsustvo istih, ali to ne umanjuje užasno nagrizajući osjećaj da sam posrnuo kao ljudsko biće“. U njegovu romanu Milanu Junaku „razvija se sav onaj socijalni i politički kontekst, koji književni kanoni Balkana uporno ignorišu, ukoliko ga grubo ne falsifikuju“.

Upravo su Pejovićevi književne favoriti s balkanske književne scene srpski autori Vladimir Arsenijević i Nenad Veličković, čija je prisutnost na hrvatskom književnom tržištu sve zamjetnija. Arsenijevićevu zbirku priča Predator, koja je već prevedena na 20-ak jezika, objavio je i Algoritam te ga predstavio kao jednog od svojih glavnih aduta na Interliberu. U intervjuu za Blic Arsenijević kaže: „U Predatoru sam želeo da naglasim da smo svi pre svega ljudi i da na elementarnom nivou komunikacijom i razmenom iskustava otklanjamo nametnute identitete i osvajamo nove istine. Najbolje za stanovnike planete je da konačno upoznamo došljake iz svemira što bi nas ujedinilo kao ljudsku vrstu. Bogatstvo razlika daje smisao našem opstajanju na ‘globusu'“. Autor pokušava demistificirati proces globalizacije za koji mnogi misle da je proizvod sadašnjeg digitaliziranog doba. „Poznajem nekoliko ‘žalosnih sova’ koje se vajkaju i uzdišu zbog ubrzane komunikacije i dominacije televizije kao medija. Tvrdim da ljudi nikada u istoriji nisu više čitali. Stvaraju se potpuno novi jezici u razmeni sms poruka i mejlova“.

Hrvatsko izdanje doživio je i Komo, roman jednog od najčitanijih i najnagrađivanijih suvremenih srpskih pisaca Srđana Valjarevića. T-Portalova rubrika Knjige i časopisi objavila je intervju s mladim autorom, čiji je roman nastao na stipendijskom spisateljskom boravku na čuvenom talijanskom jezeru. „Bio sam tamo najmlađi i jedini pisac, a upoznao sam zanimljive i krajnje dosadne ljude. Teško da nekome ne prija lagodni život u vili, no tamo je bilo zaista mnogo onih koji sele iz vile u vilu, iz stipendije na stipendiju i navikli su na taj model života, a na kraju, svi oni žive u nekim svojim vilama“. Glavni junak pretežno autobiografskog romana, Bijeg od Srbije, također provodi dane na stipendiji, koju nemilice troši opijajući se i družeći se s lokalcima umjesto da radi na romanu. Možda svoj uspjeh Komo duguje upravo činjenici da se ne odvija u Srbiji jer, kako sam autor kaže, „nema neke velike poruke, sve je sadržano u opisu života mog lika i tome što činiti iz dana u dan te kako živjeti da bi ti bilo bolje. Ne bih mogao pisati da sam nisam proživio i preživio to o čemu pišem… Ionako, kad pustiš knjigu u svijet, ne znaš što će biti, a bilo je i dobrih i loših stvari. Pamtim samo dobre“.

E-novine donose i nastavak kolumne Valerija Jurešića o knjigama u digitalnom dobu ovog puta naslovljenu ‘Prokleta mogućnost izbora’. „Usprkos tome što se smatramo slobodnima birati, zapravo smo sretni kad netko bira za nas. To je logika ljudskog ponašanja koju najbolje dokazuje prodaja knjiga koje se nađu na top listi“. Na tržištu se već duže vrijeme pokušava naći alternativa papirnatim knjigama poput e-čitača Kindlea, Librija, Sony Readera i sličnih inačica preglednika elektroničkih knjiga, koji naizgled nude lakšu dostupnost svih vrsta sadržaja. „Kad vam sve odjednom postane dostupno, tad postane očigledno koliko ste izgubljeni u svijetu nepoznate ponude… Svatko tko se zatekao u prilici da za sebe probere nešto iz tisuću-dvje nepoznatih mp3 zapisa dobro poznaje frustrirajuću nemoć kojom sebi ždere vrijeme i pokušava ubosti baš ono što bi mu se moglo svidjeti“. Ono što nove tehnologije oduzimaju svijetu knjiga su „odlasci u knjižaru, razgovori s knjižarem, nema brzog pregleda stotina naslova na policama, zavirivanja… Drugim riječima, nema skretanja izvan vaše osnovne životne putanje, elektronika se brine za potpunu zamjenu raznolikog i nepredvidivog nečime što je programabilno i konačno. Koliko je takva zamjena komplementarna svijetu knjiga kakav poznajemo?“, pita se Jurešić.

Izvor: Booksa