U2 su iz kaosa suvremenog svijeta izvukli lijep i sonično uzbudljiv album o traženju ljubavi

ZAGREB – Prvu dekadu 21. stoljeća, obilježenu rušenjem Twinsa u rujnu 2001. i ekonomskim kolapsom u rujnu 2008. proživjeli smo u sjeni globalnog terorizma i zatopljenja, tehnološke revolucije, sukoba civilizacija, i finalne faze globalizacije ekonomije – postavši dezorijentirana masa koja već godinama ne zna što donosi sutra.

Što se valja na horizontu

A, što se valja na horizontu, pitanje je na koje točan odgovor ne zna čak ni „mirotvorac“ i „brisač dugova“ Bono, iako je „na ti“ s cijelom plejadom svjetskih lidera. No, uz producentske usluge Briana Enoa i Daniela Lanoisa (koji su sudjelovali i u skladanju i sviranju pjesama) te Stevea Lillywhitea, U2 su iz kaosa globaliziranog svijeta izvukli lijep, sonično uzbudljiv i cinemascopski širok album o traženju ljubavi, oprosta, Boga, spasa i malo zabave. Naravno, iz perspektive najvećeg svjetskog rock benda na čiji je tron – od Radioheada i Arcade Fire, preko Coldplaya i Kings Of Leon do Elbowa, Killersa, Interpola i Editorsa – atakiralo toliko pretendenata da su U2, uz ulogu „Led Zeppelina 21. stoljeća“, počeli igrati i rolu jednog od najutjecajnijih rock sastava svih vremena.

„No Line On The Horizon“, djelomice sniman u marokanskom Fezu, a donekle usporediv s „Achtung Baby“, „The Joshua Tree“ i „Unforgettable Fire“, u početnoj i završnoj trećini nadmašuje gotovo sve što su U2 snimili nakon 1991.

Prvo, najljepše pjesme ovdje iznova definiraju suštinu U2, čak bolje od povratka „stilskim značajkama“ kroz prethodna dva albuma. Pretapanje razoružavajuće emotivnosti glasa s gitarističkim „zlatnim rezom“, preciznom ritam-sekcijom, raskošnim sintesajzerima, klavijaturama i inteligentnim podcrtavanjem glazbenih ideja te himničnim refrenima za najveće stadione još je moćno oružje U2, čiji lider Bono niže globtroterske slike Libanona, Maroka, Irske kao iz putopisnih reportaža magazina Life.

Drugo, te pjesme dobro definiraju što je posljednjih desetak godina bio ili što bi trebao biti (masovno popularan) rock ‘n’roll 21. stoljeća. Pri tome, U2 u uvodnoj naslovnoj pjesmi kao da vraćaju lopticu Kings Of Leon na temu modernog arena-rocka, a Coldplayu posudbu elektronskog i rock-gospela u divnoj „Moment Of Surrender“, dok u „Unknown Caller“ kratkim pasažom crkvenih orgulja i puhačima kao da izražavaju sklonost Arcade Fire. Ili je to ipak vraćanje „otetog blaga“ od mlađe konkurencije i obračun kod O2 Arene i Wembleyja? „Magnificent“, pak, naklon je uzorima i suborcima s početka 80-ih, poput Joy Division, The Cure ili Echo & The Bunnymen, afrički intonirana „FEZ-Being Born“ tek donekle ide tragom suradnje Byrnea i Enoa, „Breathe“ je nervozna dylanovska „mantra“, dok dvije krasne balade pri kraju, orkestrirana „White As Snow“ i ogoljena „Cedars Of Lebanon“, iznova propituju smisao postojanja. Sve zajedno, ovo je obnovljeni, a prepoznatljivi U2.

Slabe skladbe u sredini

Jedine problematične skladbe su one u sredini. Ako „I’ll Go Crazy, If I Don’ Go Crazy Tonight“ ima prolaz zbog zavodljive melodičnosti, a „Stand Up Comedy“ kao parafraza funk-rocka Peppersa, „Get On Your Boots“ slab je glam-rock, ispod razine Queens Of The Stone Age, i služi tek kao razdjelnica dviju strana albuma čiji je ukupni rezultat jači od pojedinačnih pjesama. Unatoč tome, „No Line On The Horizon“ je eruptivno, ambiciozno i poetično djelo moderniziranog rock benda sa 30-godišnjim stažem i podsjetnik na to što bismo mogli izgubiti ako u bespuću interneta zagubimo album kao najvišu umjetničku formu popularne glazbe.

Novi album U2 veliki test za diskografsku industriju

„No Line On The Horizon“, čiji je izlazak odgođen s jeseni 2008. na konac veljače 2009., posrnula diskografska industrija čeka kao veliki test jer novi album U2 na tržištu će se u subotu 27. veljače naći u čak pet različitih verzija kao CD, vinilni LP, digitalni fajl s fotoretrospektivom i filmom Antona Corbijna te kao „box set s knjigom tvrdih korica i posterom“ za cca 50 eura.

Ostaje nam vidjeti koji će svi formati novog albuma U2 doći u Hrvatsku, ali i pratiti mogu li ovi „pakunzi“ pospješiti prodaju ili publika želi samo besplatan downloading. .

Izvor: Jutarnji hr Aleksandar Dragaš