Jasna Lemes-Filipović, rođena je 20.08.1971. godine u Jesenicama.Iako vezana poreklom za Ključ u Bosni,živi u Engleskoj u Hertfordu.Prve stihove napisala je u šestoj godini života.Zdravstveni je radnik, učila je na StevenageCollege. Svoju poeziju objavljivala je u KNS i Internovinama, kao i na fb.Piše na bosanskom, i na engleskom jeziku.
VEČERAS
Veceras ,
kad danas umire,
svaki dah sto udahnuh
proslosti se predaje
i ostavlja za sobom uspomene:
miris vlazne zemlje
sto prosu se kroz moje ruke ,
dasak vjetra
sto zamrsi vlasi moje kose ,
zabrekle mladice na grancici ruze
sto zeljno iscekuju sunce …
Veceras ,zvjezdano nebo
jos jednom zimskom danu zbogom mase
i do skorog proljeca
odbrojava dane
JA SAM TI
Pitam se zasto me, opet,
cudno ljudi prate
i zasto oci skrivaju
kad im moje oci pogled vrate?
Ja sam u svom svijetu
daleko od njihove „normale“
i pitam se
kako bi im bilo
da zive moje dane…
Ja bi osmjehom da mi osmijeh vrate ,
da me negledaju sa zaljenjem ,
cudom,gadjenjem …
da me nevide poput nekog
stvorenja sa druge planete..
Ja disem i kuca moje srce,
Ja placem ,
i kad me sreca dotakne
Ja osmijehom uljepsam moje lice …
JA sam Ti …
Pa zasto
Ti treba podsjecanje
da nas ista zemlja drzi ,
isto ce nas sunce ogrijati ,
ista noc ce nas nositi u snove,
istim jutrom cemo dan sretati
budjenjem nove zore?
KLETVA
Plakace jos nad tvojim stidom ,
sa srcem sto se lomi u grudima ,
dok za kaznu tvoju moli
ka nebu isprizenim rukama
Nek’ teska ti bude crna zemlja,
k’o suza ova teska , gorka njena …
Htjede ti tudje,pa uz to uze
i zivot voljenog joj ceda
Ni san joj nije san,
vec teska se mora sprema ,
a java je jos gora
jer zna, da nikog cekati nema .
CEKAM GLAS OD TEBE
Jutros , kad vapaj ptica
iz krosnje starog bora
proljece zove
i nebom sivi oblaci
hitro nekud plove,
a insan do insana
se predao poslu svome;
ja sanjiva , sa sjetom u ocima
cekam glas od Tebe…
Da mi donese dusi mira
i opije je k’o sevdah pjesma ,
da Ti se preda srce moje
k’o sluga vjerna
gospodaru svome !