Milorad Stojević,rođen je 1948. u Bribiru (Hrvatsko primorje). Školovao se u Bribiru, Crikvenici i Zagrebu. Predaje hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Objavio:

Iza šćita, 1971; Liçce, 1974; Litvanski erotski srp, 1974; Viseći vrtovi, 1979; Doni, 1979; Kineska vaza, 1980; Primeri vežbanja ludila, 1981; Rime amorose, 1984; Orgija za Madonu, 1986; Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća, 1987; Razdrta halucinacija, 1989; Firentinski poljubac, 1990; Ignac Horvat, 1994; Pjesništvo Antuna Barca, 1995; Perivoj od slova, 1996;  Andrija Cigančić: Lovranske ljubavne pjesme iz 1738, 1997; Došljak iz knjige, 1997; Rosa, e lo spino, 1997; Balade o Josipu, 1997; Pjesništvo Nikole Kraljića, 1998; Korzo, 1999; Knjižica o podrupku, 1999; Moj kućni mandarin, 2000; Ponterosso, 2000; Prostrijelne rane & other poems, 2001; Tečaj čarolija, 2001; Tatarski zajutrak, 2002; Klonda, 2003; Krucifiks, 2004; Krv i poljupci, 2004; Novelline o soldatu i sto ruž, 2005; Tekstova cca 25, 2005; Lesezeichen, 2005; sastavio antologiju Čakavsko pjesništvo 20. stoljeća, 2007.

MONTEVIDEO I SVA TROJICA
RADIM NA SVRŠETKU SVETA._BLAISE CENDRARS

Kao –
ljudi govore:
Mirisi su
ispod kišobrana!

Montevideo,
s tri
svoja pjesnika,
spušta
zrcalni šešir
ispod
hromih nogu.

Uskomešana
magla
prsne u
dječja prsa.
Splasne u
zaleđenom
im svitku.

A,
mlijeko se hladi,
u lovačkom,
u rogu.

KAFKA
(toponim na predjelu između Njivica i Omišlja na otoku Krku)

Planine su u blizini, ako ih hoćemo doživjeti.
Nas, dva bića bez revolvera, i s malo soli u mozgu.

Ipak, nosimo košulje za pranje. Za pralje, ako ćemo
Precizno po mehanici toponima. Kafk a, javljaju ti
Se sablasti s Bodulije. Iz jarka, dermuna. U kome,
Osim koza spavah samo ja.

Sasvim simbolično. I bez zlih namjera glede
Uzvišenosti kozjih brabonjaka i prvih noćnih leptira.
Oni su nam spavali u utrobi. Marljivo se množili.
Kućili u nama. Kao prava parada ranih
Popodnevnih sati.

FOLIO 20:
NAČIN ČITANJA

Na licu te žene vojne su čitale zemljopis.
Tko je iza njih to radio? Koja su to bića
Osim duhova u povratku. O ljubavnice!
Sve je ispod tvoje kože, a ne na njoj. Kada to
Ratnici leda shvate proglasit ćemo mir.
I kupati se goli u virovima. U njima spava sve što
Smo trebali zaboraviti. Izbliza izazivamo
Hrabrost u ružičnjaku. Obučeni u svilu i lišće, što
Nam ga samo nemarnost donese u grudi. Inače
Ne bismo znali da je tamo snježni prah. Kao prah
Pustinje u koju nikada, baš nikada nismo stupili.
Vjerujući uvijek u to. Jer se porculan razlio u jezero,
Na latice i odraze naše, što su ih one stvarale
Na osebujan način.