Tamara Jovanović, rođena je 12. 9.1993. u Zaječaru. Pohađa umetničku školu u Nišu i Knjaževačku gimnaziju. Piše gotik poeziju.
MORAM OVAKO
Sve što voljeh bijaše tužno, od stakla,
Skrletna krv, a još grimizniji snovi,
I ja, sama prognana iz grotla pakla
Tami dopuštam da mi dušu ulovi.
U sjećanje prizivam mrtvo cvijeće,
Zatvaram oči rezajući si krila,
I palim sve svoje na vatri svijeće,
Od mene ne ostaše ni prah ni svila.
Ja odlazim, zakopala sam haljine,
Poznate mirise, boje i okuse
Koje i ne prepoznajem iz daljine.
OSTAVLJAM PORUKU, TEBI BELZEBUBE,
SREST ĆEMO SE OPET NA PRAGU RIJEKE,
S TUGOM POD RUKOM, U OČIMA GOTIKE.
PROMISES WASN’T MADE TO BE BROKEN…
… i poljubila sam sve suze…
… proklela duše i spalila cvijeće…
… utopila se u savršenstvu glazbe i oprečnosti svijeta…
… pomela lišće sa svih pragova…
… i pustila jeseni da donese novo…
… dopustila sam ljubavi da odnese svoje…
… zagrlila tamu i zaspala na zemlji…
… odbila nadu i malo svjetlosti…
… oprostila svjetlu što se neće vratiti…
… obećala sam životu da ću ga živjeti…
… obećala sam obećanjima da ih neću kršiti…
… obećala sam sebi da neću posustati…
… i sada obećajem da obećanja neću održati…