Redateljica ‘Posjetitelja’ Ljiljana Todorović u prvi je plan stavila Dragana Nikolića i Voju Brajovića

ZAGREB – Beogradski Atelje 212 gostovao je u Gavelli s „Posjetiteljem“ suvremenoga francuskog dramatičara Erica-Emmanuela Schmitta, predstavom koja na lagan, duhovit i popularan način propituje mogućnost vjerovanja u Boga.

Komad je građen na zgodnoj dosjetki – ostarjelom Sigmundu Freudu u bečku radnu sobu kroz prozor uskače posjetitelj koji je možda Bog, možda odbjegli psihijatrijski bolesnik, a možda samo halucinacija. Jer, vremena su teška, Freudovu kći upravo je priveo Gestapo, a odluka o bijegu visi u zraku.

Nadahnuto nadigravanje

Razgovor programatskog ateista Freuda s posjetiteljem kruži tako oko mučne svakodnevice, ali zapada i u „filozofsku zapitanost“ o vječnim temema. Koketiranje s filozofijom nema osobite dubine, ali je dovoljno vješto skrojeno i dosjetljivo napisano da ni u jednom trenutku nije dosadno. A budući da ipak blago „drži stranu“ poziciji „ima Boga“, idealan je blagdanski naslov.

„Nevidljiva“ realistička režija Ljiljane Todorović stavlja u prvi plan odlične glumce. Posjetitelja i Freuda igraju legende beogradskoga glumišta Dragan Nikolić i Vojislav Brajović, obojica dobro poznati i našoj publici. Njihova međuigra i nadigravanje nadahnuto je i precizno. Oni nose predstavu, oživljavaju povremeno isuviše vidljivu „konstrukciju“ komada, tako da ih je pravi užitak gledati.

Na isti način pridonose i mlađi članovi ansambla. Anđelka Simić igra nepomirljivu i nepokornu Freudovu kći, a Branislav Trifunović oficira Gestapa, od početne brutalnosti do slomljene sluganske pokornosti.

Miljenici Zagreba

Zagrebačka publika, uvijek brojna na beogradskim gostovanjima, ponekad čak i nekritično zadovoljna jedva osrednjim predstavama, ovaj je put imala priliku vidjeti vrlo solidnu, zabavnu, populistički pojednostavljenu, ali zato odlično odigranu predstavu.

Izvor: Jutarnji hr Iva Gruić