Duško Babić rođen je u Zadru, 12.09.1960. Tu je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao ekonomiju na Zagrebačkom sveučilištu. Osnovna umetnička preokupacija bila mu je oduvek muzika, pa je uz komponovanje počeo pisati tekstove, ali bez velikih pretenzija da to prezentuje javnosti, zbog preokupacije drugim obavezama i poslovima. Pojavom interneta i olakšane mogućnosti umetničke i društvene komunikacije, počinje objavljivati pesme na stranicama facebook-a, gdje je s vremenom prihvaćen kako kvalitetan pjesnik, s velikim brojem objavljenih pjesama, i ponudama da se one objave u obliku knjige, na kojoj trenutno radi.
PREPISIVANJE
Ime si mi ostavio čovjeka
neuk o putu nauk da mnijem
od minulih stoljeća
dal’ mlijeko je poteklo za njega
sa dalekih zviježđa
il’ mu rosa prve jutarnje magle
umivala u oku misao slijepu
da ima biti rođen sam od sebe
i bez sjemena
rukom slučaja spleten iz krljušti ribe
i latica cvijeća
miris da ga vodi želje
kad se probudi
protivu boli oštre u nosnice
ženi da ljubi tijelo noseće
za djecu iz raja
postelju toplu od paperja
prvi je čovjek već znao
vješto sviti
slovom svetog sna
gdje od slavnog je oca
na čelo sina
sva ljubav u beskraj
prepisana.
KOLOS
Praskozorje
iskova kolosa
ćuteć jalovost
umišljajem
bezbolnog idola
za korak iglen
oštar šiljak
u petu mu zarije
i prije Ahileja
tuđer sila bješe
da led
i vatru mu sestru
klinom svijetlećim
u kulu himere
zabode
ter i Homer
obnevidješe
(a ti gledaj
kud ići ne smiješ).
KOME ZVONI?
Ušio si me
u komad kože
dao mi oči
srce i malo uma
za kruženje po svijetu
ja niti lud niti svjestan
kud me vodiš
gazio sam bos kotlinama
gorio u grotlima
kušao ljubav
bez opomene
uronjen u ulje
vrelije od žudnje
uzdizao te kroz mirise
svjetlo danje
i tratinčice
hramove zidao i gradove
do u vrh čelika
spajao mostovima
tle o tle
preko dalekih mora
ukivao dušu u metal
da mi bude zvono
na srušenoj katedrali.
(Jesmo li oduvijek
ja i ti
bili tako sami?)
HOTEL „ŽIVOT“
Sutra ću se probuditi stariji za jedan dan
u hotelu „Život“ na pet katova
sa pet zvijezdica
izgrađenom u obliku svečane torte
(arhitekt je dobio
za to remek-djelo arhitekuture
mnoga priznanja i nagrade
između ostalih i infarkt)
probudit će me sobar
udarcima metalnim predmetom po vratima
gospodine ovo nije vaša soba
molimo vas da se što prije
izmjestite u prize…
One Response
Dobar pesnik, već sam ga imala prilike čitati, jasnog, konciznog, modrenog iskaza, „sopstvenog glasa“. Zaslužno na ovom dobrom mestu.