Foto: Biljana Gaurina/CROPIX

Kočani orkestra u Tvornici toliko su učestali da ih posjetitelji doživljavaju kao kućni sastav, a ne kao najveću makedonsku world music atrakciju

Kočani su se gotovo udomaćili i na HTV-u pa je njihova subotnja promenada zagrebačkim ulicama bila prikazana u središnjem Dnevniku, a izvještaj iz ponovno krcate Tvornice dobio je primjereno mjesto u vijestima iz kulture.

Iz ‘Doma za vešanje’

Zagrebačka publika otkrivala je ove majstore tijekom posljednjih pet-šest godina, zajedno s rumunjskim i srbijanskim Gypsy-brass bendovima, no njihova internacionalna karijera traje puna dva desetljeća, ako se kao početak proboja u svijet računa pojavljivanje u filmu „Dom za vješanje“.

Poziv za gostovanje na najprestižnijem europskom world music festivalu WOMAD stigao je u Kočane još 1996. godine, kad Fanfare Ciocarlia i Orkestar Bobana Markovića nisu ni pomišljali da će im zatrebati schengenske vize. Kočani orkestar bio je prvi autentični predstavnik balkanskog Gypsy-brassa na zapadnoeuropskim pozornicama, a odgovor na pitanje zbog čega nije zadržao početnu prednost treba tražiti u unutarnjim previranjima za koja je trebalo imati najmanje tri života.

U prvoj fazi okončanoj zapaženim albumom „A Gypsy Mambo“ orkestar je vodio njegov osnivač Naat Veliov koji je nakon jedne burne svađe zalupio vratima i pokrenuo konkurentsku, ali nešto manje uspješnu tvrtku King Naat Veliov & Original Kočani orkestar. Na mjestu šefa stare ekipe zamijenio ga je saksofonist Ismael Saliev koji je Kočane doveo do antologijskog albuma „Alone At My Wedding“ (2002.). Ismaelova smrt nije umanjila njihov rejting, ali ih je primorala na još jednu preraspodjelu uloga uoči snimanja albuma „The Ravished Bride“.

Pomlađena postava nastavila je suradnju s producentima iz belgijske kuće Crammed Discs i otvorila vrata novim globalnim fuzijama pa su trostrukom makedonsko-romsko-turskom identitetu pridruženi vanjski utjecaji u rasponu od Bollywooda do Meksika, a dobro je uklopljeno i gostovanje gitarista Urija Kinrota iz njujorškog Balkan Beat Boxa.

Bez potencijalnog hita

No, kad se dođe do usporedbe s albumom „Alone At My Wedding“, koji će se još dugo pamtiti kao jedno od najboljih studijskih izdanja Gypsy-brass bendova, itekako se osjeća gubitak velikog lidera kakav je bio Ismael Saliev. Njegov sin tek se treba naviknuti na vodeću ulogu u orkestru i to je jedan od lako uočljivih nedostataka novog albuma. Drugi proizlazi iz činjenice da se među novim pjesmama baš ne nazire potencijalni hit, a Kočani su i to imali nakon albuma „Alone At My Wedding“ jer je „Šiki Šiki Baba“, podebljana klupskim remixevima, obišla svijet na barem dvadesetak kompilacija. No, ako i ne bude trajao poput famoznog prethodnika, album „The Ravished Bride“ potvrdit će vitalnost Kočani orkestra.

Izvor: Jutarnji hr Ilko Čulić