Prošlogodišnja dobitnica Bookera, Dublinka Anne Enright, za Guardian piše o tome kako bira imena svojim likovima.

Autorica Bookerom nagrađenog Gatheringa, koju smo imali prilike upoznati u Zagrebu kad je 2005. bila gošća Europskog festivala kratke priče, imena svojih likova bira s jednakom pomnjom kao i imena svoje djece. Već davno se oboružavši knjigom o irskim imenima i prezimenima, Enright se, ponekad, birajući imena likova, služi i telefonskim imenikom, a priznaje da često zna i sugovornicima postavljati neugodna pitanja vezana uz podrijetlo njihova imena.

Svojevoljno istražujući onomastiku, zaključila je da svako, pa čak i bezlično ime, u sebi nosi klice te buduće osobe tj. lika. „Premda John ne znači ništa, a Paul znači vrlo malo, John Paul će biti katolik, rođen 1980. i vrlo vjerojatno će biti iz radničke klase“, objašnjava Enright, upućeno ukazujući da dobro poznaje socijalne prilike u vlastitoj zemlji, ali i da ima mašte.

Uspoređujući imenovanje djece i imenovanje likova, Enright piše kako joj je lakše dati ime liku, no što joj je bilo odlučiti se za imena svoje dvoje djece. „O svom liku znaš puno više no o svom djetetu“, ističe i dodaje kako ime i prezime prenose i privatne i opće podatke o nama. Prezimena govore svašta o našem podrijeklu, dok imena pričaju ljubavne priče, jer govore o tome kakvima su naši roditelji željeli da ispadnemo.

Zahvaljujući svojoj fascinaciji imenima, Enright je jedna od rijetkih spisateljica koja se može pohvaliti da uživa na potpisivanjima knjiga. Film koji joj se tada vrti u glavi ide otprilike ovako – Bernadette je, naravno, nazvana prema filmu Bernadettina pjesma i rođena je 1943., Martina je vjerojatno rođena 1961., ime Saffaria govori da su ga nadjenuli pomalo luckasti roditelji, dok je John Paul obično tvrd orah, koji knjigu uvijek kupuje za curu ili za mamu.

„A kako se ona zove?“, završava onomastičarka čiji tekst vam je dostupan ovdje, i o kojoj više možete saznati pročitate li naš Dossier.

izvor: Booksa m.m.