Duško Babić rođen je u Zadru, 12.09.1960. Tu je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao ekonomiju na Zagrebačkom sveučilištu. Osnovna umetnička preokupacija bila mu je oduvek muzika, pa je uz komponovanje počeo pisati tekstove, ali bez velikih pretenzija da to prezentuje javnosti, zbog preokupacije drugim obavezama i poslovima. Pojavom interneta i olakšane mogućnosti umetničke i društvene komunikacije, počinje objavljivati pesme na stranicama facebook-a, gdje je s vremenom prihvaćen kako kvalitetan pjesnik, s velikim brojem objavljenih pjesama, i ponudama da se one objave u obliku knjige, na kojoj trenutno radi.

KAKO SE POSTAJE PJESNIKOM (STUDIJA)

Obzirom da ne postoji pjesnički fakultet, mnogi se budući pjesnici češu po glavi u nedoumici kako savladati tako tešku profesiju, izbacivanja riječi iz duše i srca, a da ih malo tko pritom zapravo razumije, što je i osnovna ideja Poezije, tako da nastavnici po školama mogu do besvijesti daviti djecu onim famoznim pitanjem: Što je pjesnik htio reči ovom pjesmom?

U ovoj studiji dat ćemo osnovne upute i savjete za muške pjesnike, dok za žene važe identična pravila, samo što moraju nekad nositi suknje i neobične marame, da se vidi razlika u spolu.

Prvo pravilo za ulazak u taj posvećeni dio ljudi-polubogova je gajenje otkačenog izgleda i problematičnog ponašanja. Od odjeće poželjni su tamni kaputi do poda, sa džepovima iz kojih kao nonšalantno vire papiri sa još nedovršenim stihovima. Pokrivalo za glavu, šešir ili neka luda kapa, nehajno nahereni, uz obaveznu cigaretu među prstima. Lule su malo izišle iz mode, ali još uvijek visoko kotiraju kod onih pjesnika koji pišu mitološke pjesme, bazirane većinom na grčkim junacima i Bogovima, tamo gdje se ne zna tko pije a tko plaća, pa tako i čitaoc mora biti snabdjeven sa hrpom priručnika dok čita njihove poeme, kako bi se nekako probio kroz sve te Scile i Haribde, Lezbose, Kirke i svinje, da na kraju opet ne bi ništa shvatio.

Liričarima se preporučaju duge šetnje po prirodi, e da bi što bolje osjetili povezanost sa svim čudima svijeta, ulogu čovjeka u Svemiru, simboliku kravlje balege na putu, i svih ostalih determinanti u ovoj poetskoj branši, gdje samo oni sa dobrim plućima, koji se ne libe pentrati po planinama, cvrkutati zajedno s jutarnjim pticama, pričati sa stablima u šumi, imaju neke šanse da iznjedre vrhunsku liriku.

Boemština se podrazumijeva, to je osnova svake Poezije, kao i apolitičnost, anarhičnost, pljuvanje po svakom režimu i politici, ne prihvatanje društvenih normi, alkohol, slobodno sexanje sa bilo čijim i bilo kakvim ženama, koje se i inače pale na boeme-pjesnike, pa je to i najsigurnija viza za neuglednog muškarca da se dokopa friškog ženskog mesa, ta da odglumi razbarušenog pjesnika-boema, neodgovornog i bahatog, jer se njemu sve oprašta onog trena kad se pojavi s novom pjesmom u kojoj se ulizuje nekoj udatoj ljepotici.

Na kraju ove kratke studije, ono što je najvažnije, to nije pitanje inspiracije, jer pjesniku toga nikad ne nedostaje, potrebno je samo nekoliko tisuća eura, i od tih veličanstvenih pjesama nastaje zbirka, knjiga koja se onda ponosno promovira po svim mogućim domovima kultura, bircuzima i rupama, tako da je slava zagarantirana. Koliko će ta slava trajati, ovisi u većini slučajeva o ljubavnicama, kućnom budžetu i kasici-prasici.