Snježana Runjić, rođena je u Splitu 05.08.1961. godine. Završila je pedagošku akademiju. Živi u Beogradu i  piše poeziju, koja je do sada zastupljena u više poetskih zbornika, kao i na Internetu. Učesnik je više manifestacija u oblasti književne kulture. Poetesa izgrađenog i oformljenog, sažetog pesničkog rukopisa, jakog imaginativnog doživljaja sa pesmama, koje ukazuju na višeslojnu dimenziju opservaciono meditativnog pristupa, kao i oslobođenu formu, što u suštinskom značenju ukazuje ostvarenje punog individualnog izraza…

 

VJETAR KOJI JE PODUPIRAO NEBO

 

Gledaš kako spavam

umorna krv ruža

gorkost je

presušenog cvijeća

boje cimeta

visokim rukama

izrasla sam

i sama ću ustrijeliti

svoje srce

crvenim pjesmama

što zove vjetar

poznavali smo ga

kao naš hod

i držali u zaklonima

da podupire nebo

 

BLJEŠTAVA STRIJELA

 

Ništa nije izmaklo

savršenom oku

strijelca

kad odapeo si

blještavu strijelu

zapaliti Rim

bilo je malo

u odnosu

na pepeo i lom

pokazujući prstom

nebo je ostalo bez ruku

u veličanstvenom prizoru

Nestanka

očaran rasprsnućem

novoga Rođenja

uživao si

 

JEKA

 

…i ruke su kružnica bezimenog slanog jezera

slanost je sljedbenik i oblak što prati

curenje pijeska kao prolazak drvenih konjica

kroz svaku kost

novi dan šta će donjeti

kad odložimo snene košulje kao zahrđale štitove

da tamne na suncu

možda bi i mogli pokrenuti nečujne zvonike

šetati bosi ali pjesme u nama kažu

da ćutimo

u malim resama vjetra pored velikog kanjona

pušimo dugačke cigare

sjenke dok ne postanu tihe i drvenaste…